Kao nastavnik, često govorite svojim učenicima koliko ljudski um može biti izuzetan. Učite ih o izumiteljima koji su praktično promijenili tok povijesti. Jeste li se ikada zapitali kako funkcionišu umovi ovih izuzetnih ljudi?

Iza svakog inovativnog dizajna stoji proces koji se naziva dizajnersko razmišljanje. To je precizna metodologija koja složeni proces dizajna čini malo jednostavnijim. Um orijentiran na dizajn fokusiran je na rješenja umjesto na probleme. Taj pristup se može briljantno implementirati u učionici. Svoje učenike možete pretvoriti u dizajnerske mislioce. To može biti pravi način da se postavi temelj budućeg uspjeha učenika.

Pet faza dizajnerskog razmišljanja

  1. Empatija

Tokom ove faze dizajneri pokušavaju razumjeti problem koji žele riješiti. Oni promatraju kako to utiče na živote ljudi i suosećaju sa njima (empatišu se).

  1. Definiranje problema

Dizajner/ica analizira sve informacije kojima raspolaže kako bi definirao/la jasan problem za koji je potrebno jasno rješenje.

  1. Začetak ideje

Ovo je faza kreativnog razmišljanja. Dizajner/ica pokušava riješiti problem kroz nove ideje, koje do sada nisu implementirane.

  1. Prototip

Ovo je rješenje, ali u malom obimu. Izvedeno je u jeftinoj verziji za potrebe eksperimentiranja.

  1. Test

Primjenom prototipa dizajner/ica vidi kako njegova ideja funkcionira na djelu. U ovoj fazi se stalno razmišlja o poboljšanjima koja bi se mogla učiniti u pogledu kvaliteta i performansi proizvoda. Ako je potrebno, vraćaju se na ranije faze definiranja i izrade prototipa.

Ovo izgleda kao efikasan proces za razvoj proizvoda, zar ne? Ali kakve to veze ima sa obrazovanjem?

Maria Daniels, stručnjakinja za obrazovanje, objašnjava vezu:

„Nastavnici stalno stavljaju svoje učenike pred izazove. Oni ne žele da učenici samo pronađu rješenje u knjizi. Nastavnici ih žele potaknuti na kreativno razmišljanje, a taj cilj mogu postići ovom metodom. Za projekte akademskog pisanja, dizajnersko razmišljanje je posebno efikasan pristup. Najbolji dio u dizajnerskom razmišljanju je to što učenicima daje prostora za neuspjeh. Uči ih da je važno pokušati. Ako ne uspiju, uvijek se mogu vratiti u proces i pokušati ponovo.“

Kako implementirati dizajnersko razmišljanje u učionici? Odgovore možete pronaći u nastavku teksta na linku.