Image: The French International School of Beijing, Jacques Ferrier Architecture (Photo: Luc Boegly)
Tradicionalne učionice s pločama, učiteljima i nastavnicima koji stoje ispred njih te s klupama poredanima u redovima pripadaju srednjovjekovnim samostanima. Budući da društvo raste na način da sve više koristi tehnologiju i fokus, prelazi na ključne kompetencije i pedagogiju usmjerenu prema učeniku u čijem je središtu, prostor za učenje mora ići ukorak s time. U ovoj ćete uputi naučiti da je zelenije bolje, da učionice ne trebaju uvijek zidove te mnogo više.
Učiti o okruženjima za učenje
Okruženja za učenje mijenjaju se jednostavno zato jer prostori osmišljeni prije nekoliko desetljeća više ne odražavaju potrebe učenika. U UNESCO-voj publikaciji Budućnosti učenja 3 (2015.) objašnjeno je kako u suvremenim pedagoškim pristupima kao što su obrnuto učenje, kolaborativno učenje, učenje temeljeno na projektu ili rješavanje problema temeljeno na scenariju postoje potrebne promjene u izgledu učionice kako bi se omogućili kretanje i fleksibilnost.
Slika: Budući učionički laboratorij, European Schoolnet
U projektu KeyCoNet (2014.) također se preporučuju nastavne ključne kompetencije putem interaktivnih okruženja za učenje u kojima učenici obavljaju praktične zadatke. Interaktivnim okruženjima za učenje potiče se učenike da budu aktivni i samostalni, također je potrebna suradnja između njih, tako da mogu razvijati socijalne i komunikativne kompetencije.
U međuvremenu, u studiji Sveučilišta u Salfordu, UK (2015.) istaknuto je kako se napredak u učenju do 16 % osnovnoškolskih učenika u jednoj godini može pripisati dobro osmišljenim učionicama. Prirodno svjetlo, temperatura, kvaliteta zraka, boja i individualizirani dizajn učionice među najvećim su fizičkim čimbenicima koji utječu na napredak u učenju učenika.
Slika: Skupina škola Simone Veil u Colombesu, Dominique Coulon & associés (fotografija: Eugeni Pons)
U programu OECD-a Compendium of Exemplary Educational Facilities opisani su glavni slučajevi dizajna obrazovnih objekata diljem svijeta kako bi se nadahnulo i obavijestilo donositelje odluka, osposobljavatelje i arhitekte. Jedna od najboljih šest škola programa Compendium za 2011. bila je škola Bertha von Suttner Schule u Schwechat, posvećena djeci s nizom tjelesnih invaliditeta te psiholoških poremećaja i poremećaja u ponašanju.
Potaknuti učenje novim pristupom
Sudar aktivnosti: Zašto bi kretanje trebalo biti prerogativ fizičkog obrazovanja? Nadahnite se kockom iMO-LEARN ili stepenicama Ørestad Gymnasium te unesite kretanje u svakodnevni život učenika!
Više knjiga, različite knjige: Školske knjižnice daleko su od toga da budu zastarjele, no uz sadašnja tehnološka dostignuća trebale bi biti digitalne kao i analogne. Knjižnice bi također trebale obuhvatiti popularni materijal za čitanje kao što su serije fantazije, stripovi ili časopisi. Djeca provode manje vremena čitajući iz užitka nego što bi trebala, osobito dječaci, a to je veliki udarac njihovom razumijevanju čitanja, prema istraživanju PISA 2012.; lagani i atraktivni tekstovi mogu služiti kao postolje za složenije radove.
Slika: Knjižnica osnovne škole Lishin, TALI DESIGN
Sveobuhvatna tehnologija: Elektronički uređaji ne bi trebali biti jedini prerogativ računalnog laboratorija. Ako je cijena u pitanju, škole mogu razmotriti kupnju računala koja korporacije ili velike ustanove više ne upotrebljavaju ili posudbu tableta iz javne knjižnice. Nedostatak utičnica može se također nadomjestiti prenaponskim zaštićenim trakama napajanja. Kreativnost nastaje iz ograničenja!
Priče o uspjehu: Publikacija o istraživanju i prilagodbi prostora za učenje u školama obuhvaća konkretne primjere i transformacije učionica u osam studija slučaja diljem Europe. Jedan od školskih čelnika savjetovao je: “Organizirajte radnu skupinu u školi, izradite jasnu ideju o onome što ste u stanju učiniti, poduzmite projektni pristup razvoju prostora, podijelite svoje ideje s roditeljima i općinom kako biste osigurali njihovu podršku i uključenost.”
Osjetite puls škole
Ne postoji način niti model kako osuvremeniti školska okruženja za učenje. Ovdje se navodi nekoliko prijedloga:
Postanite kreativni u pogledu namještaja: Čak jednostavnom radnjom preuređenja postojećeg namještaja razbija se tradicionalna paradigma redova i može se dovesti interakcija u učionicu. Zamislite V-oblik s redovima klupa u desnim kutovima, čime se olakšava komunikacija između učenika; oblik potkove kojim se omogućava nastavniku da govori učenicima izbliza; izgled kluba, konferencijski stol, krug i slično. Po mogućnosti pokušajte nabaviti klupe koje je moguće lako pokretati i eksperimentirajte!
Samoprocijenite svoje prostore za učenje: U okviru nekoliko projekata izrađeni su alati za reviziju ili kontrolne liste koji mogu biti korisna početna točka. Kao na primjer OECD-ova Anketa za korisnike u školama: Poboljšati zajedno prostore za učenje, koja se sastoji od tri upitnika o samoprocjeni koja su osmišljena za učenike, nastavnike i školske čelnike. Rezultati ankete mogu se koristiti na školskoj razini kako bi se podržali kontinuirano poboljšanje i pametna uporaba ili obnavljanje obrazovnih objekata.
Slika: Fênix, Arquitetura Nacional (fotografija: Marcelo Donadussi)
Nabavite iz mnoštva svoja renoviranja: Učenici mogu biti vrijedni sudionici u ponovnom osmišljavanju svojih prostora za učenje; poslije svega, provode najviše vremena u tim prostorima. Na primjer, ravnatelji škole mogu organizirati istraživačku šetnju, tijekom koje bi oni ili arhitekt posjetili svaki prostor, razgovaraki s korisnicima i saznali o njihovim potrebama. Za učenike, čak manji doprinosi kao što su bojanje školskih zidova ili odabir razigranih modela pločica – kao što su kvadrati na šahovskoj ploči ili križić-kružić – može činiti veliku razliku. Pored toga, osjećaj vlasništva može ih učiniti savjesnijima u odnosu na školsku imovinu.
