Slika: Stuart Rankin / Flickr.com (CC BY-NC 2.0)
Marie Stracenská obnaša dužnost savjetnice i trenerice u upravljanju, vodstvu i komunikaciji. Opisuje uobičajen dan i kako se to odnosi na rješavanje dezinformacija kod mladih.
Moj dan borbe protiv dezinformacija
Ujutro me u pristigloj pošti čeka poruka:
“Oprostite, ne znam što bih s ovim. Primila sam članak od trojice ljudi koji tvrde da se ovdje provedeno testiranje na COVID potpuno razlikuje od drugih država. Riječ je o kliničkoj studiji međunarodne tvrtke. Ne zvuči dobro, ali…”
Za pola minute mogla sam reći da je izvor sumnjiv, no ako me je netko pitao za savjet, morala sam biti temeljita. Na internetu sam brzo pronašla poveznice u kojima se objašnjava zašto mrežno mjesto nije pouzdano i opisuju se prijašnje prijevare na koje se nailazilo.
Tijekom pretraživanja, naišla sam na aplikaciju chatbot usmjerenu na mlade, kojom se provjerava istinitost informacija:
“Bok, trebam nešto provjeriti.” “Dajte mi poveznicu.” “Izvolite.” “Budite oprezni, riječ je o mrežnom mjestu zavjere. Ima li tekst autora?” “Ne.” “Da je riječ o visokokvalitetnom novinarstvu, imao bi ga. Je li to gramatički točno?” Na ovaj smo način komunicirali oko dvije minute. Aplikacija bot postavljala je pitanja, a ja sam odgovarala. Na kraju mi je čestitala i završila razgovor GIF-om, životinjom koja se smije. Da! Sigurno ću ovu poveznicu za provjeru činjenica podijeliti s djecom.
Kasnije na poslu razgovor s prijateljem poslije ručka imao je negativan zaokret:
“Ne kupujem ništa što kažeš; Znam točno kako je.” “Pa, poznajem tu osobu i radim s njom. I razgovarao sam s njom o tome…” “Ali čuo sam od kolege!”
Pokušala sam mu objasniti da je priča koju je čuo potpuna glupost; da poznajem osobu o kojoj je govorio; da se susrećemo gotovo svakodnevno. Ono što je moj prijatelj vjerovao, nikada se nije moglo dogoditi. Imena su izmišljena i to se dugo opovrgavalo. No moj prijatelj nije htio slušati: “Reci što god želiš, ali znam u što vjerujem.” I to je bilo to.
Navečer sam stotinama nastavnika održala predavanje o prijevarama i dezinformacijama. Ovi školski profesionalci su sjajni. Poučavaju cijeli dan, a i dalje su pronašli vremena i energije da se angažiraju i nauče o stvarima koje im nisu toliko poznate.
Raspravljamo: Kako bi trebalo razgovarati s djecom koja od kuće donose svakakve priče i činjenice? Kako pomoći učenicima i roditeljima koji nisu upoznati sa svim znanstvenim pojedinostima? Kako potaknuti znatiželju, ali kako onda odgovoriti učenicima koji apsolutno sve propituju?
Rasprava o problemima mnogo pomaže. Završavamo smjernicama kojih se lako sjetiti, a učenicima i prijateljima ih je lako objasniti, ako je potrebno.
Na kraju dana shvaćam da se dezinformacije ne šire samo u školi, kod kuće ili na poslu. To je naša zajednička borba.
Kako se boriti s dezinformacijama?
Uočavanje i borba s dezinformacijama (Spot and fight disinformation) novi je paket alata Europske komisije za srednjoškolske nastavnike kako bi svojim učenicima pomogli razdvojiti stvarno od lažnog dok pregledavaju internet. Paket alata sadrži prezentaciju koju je moguće uređivati (koja obuhvaća primjere iz stvarnog života i grupne vježbe) te brošuru s uputama za nastavnike.
Godišnja tema za eTwinning
Medijska pismenost i suzbijanje dezinformacija godišnja je tema naše eTwinningove zajednice europskih nastavnika i škola. Mnogo je webinara, internetskih tečajeva i drugih događanja u 2021. Tijekom jeseni će biti objavljena e-knjiga s mnoštvom nadahnjujućih primjera iz prakse.
