Luisa Lenta nastavnica je u osnovnoj školi sa 25 godina iskustva i govori o tome kako eTwinning drži zauzetim i motiviranim njene učenike i njihove obitelji u gradu Codognu.
Prije sredine veljače 2020. godine na mapi Italije nitko nije mogao označiti gdje se nalazi Codogno. Nitko nikad nije čuo za njega i nije ni čudo: pokrajina Lodi nalazi se u Lombardiji, administrativnoj regiji s najvećom gustinom stanovnika u Italiji. Codogno je samo jedno od mnogih malih sela koja formiraju snažno povezanu mrežu i gdje se svi stanovnici poznaju.
Ova anonimnost nije dugo trajala. U petak, 21. veljače 2020. godine, neposredno prije karnevalskih blagdana, svakodnevicu Codogna uzdrmao je dolazak onoga što danas svi znamo kao Covid-19. Iznenada i vrlo nespremno, Codogno je postao epicentar izbijanja virusa, a to ga je učinilo poznatim ne samo u Italiji nego i u Europi i šire.
eTwinning bi želio napraviti nešto dobro za Codogno i učiniti ga poznatim iz drugog razloga: zbog izvanrednoga načina na koji su nastavnici odgovorili na kritičnu situaciju − škole su odmah zatvorene, grad potpuno blokiran, a nastavnici su svojim postupcima i upornošću garantirali ne samo nastavak podučavanja i učenja njihovih učenika već i poboljšanje njihove dobrobiti.
Za to su vrijeme nastavnici uspjeli uzdići duh svojih učenika i njihovih obitelji praktičnim i rekreativnim aktivnostima. To im je uspjelo zadržati um i ruke angažiranim, što im je pomoglo da se pozitivno i hrabro suoče sa situacijom.
Luisa Lenta, nastavnica u osnovnoj školi sa 25 godina iskustva, opisuje svoje iskustvo u nastavku.
“Ako nemate što pozitivno da mislite ili uradite, teško je čekati jer ne znate kada će se to završiti.”
IC Codogno je velika sveobuhvatna škola koja promiče vještine 21. stoljeća djece i nastavnika. Ja sam koordinatorica područja inovativne nastave u mojoj školi (Erasmus, eTwinning i kodiranje) i ponosni smo što smo UNICEF-ova i eTwinning škola.
Svakoga dana ustajem oko 8:00 h, doručkujem sa suprugom, a zatim počinjem raditi na pripremi internetskih predavanja i materijala, u vidu videosnimki za moje odjeljenje. Pohađam dva do tri webinara dnevno, odgovaram na mnoštvo e-poruka, poruka i videopoziva s prijateljima i kolegama koji su zabrinuti zbog situacije ovdje i u Europi. U mojoj školi nismo bili pripremljeni u početku. Na kraju smo uspjeli iskoristiti dostupnu tehnologiju i podučavati putem interneta. Trudimo se dati sve od sebe i iskoristiti ono što imamo kako bismo uključili roditelje i djecu u postupak učenja: u poruke i videozapise na WhatsAppu, Google Meetsu i e-pošti. Željela bih podijeliti nekoliko praktičnih savjeta koji su mi se učinili vrlo korisnim i koji su mi u početku puno pomogli:
- Pozovite predstavnike odjeljenja kao posrednike putem WhatsAppa i pustite ih da stupe u kontakt s ostalim roditeljima kako bi podijelili sva ažuriranja;
- Stalno dopunjavajte elektronički registar kako biste prikazali svakodnevne lekcije i aktivnosti i dijelili ih putem WhatsAppa (morali smo uzeti u obzir da nisu sve obitelji imale računalo i zato smo pokušali koristiti mobilne telefone što je više moguće);
- Napravite Google disk i zamolite roditelje da se fotografiraju na kraju dana kako bi podijelili aktivnosti i domaće zadatke s ostatkom odjeljenja. Praktični primjer: organizirala sam Maths DAY zabavu putem interneta, svatko je morao pripremiti brojnu/matematičku masku/haljinu i tortu ili kekse prema zadatoj temi. Tada smo se sreli na mreži i podijelili svoja iskustva i razgovarali o onome što smo pripremili.
Nedostaju nam interakcije licem u lice, a na kraju dana osjećamo se vrlo umorno i iscrpljeno, ali vjerujemo u važnost boravka doma kako bismo smanjili bilo kakvu mogućnost zaraze i daljnje širenje. Od početka zatvaranja moji eTwinning prijatelji iz Italije i Europe počeli su me pitati o situaciji, slali su nam poruke, crteže svoje djece i videozapise i odlučila sam pokrenuti projekt za povezivanje onih koji su bili THE RED ZONE: Isolated but Connected! (CRVENA ZONA: Izolirani, ali povezani!). Cilj projekta je uključiti sate talijanskih (i netalijanskih) škola kako bi se stvorio internetski prostor u kojemu djeca mogu slobodno dijeliti osjećaje, aktivnosti, crteže, rukotvorine, pjesme, igre, pisma, iskustva i razmišljanja vezana uz ovaj određeni trenutak.
„Nismo sami, čak iako smo izolirani. Kroz eTwinning proputovat ćemo čitavu Europu i moći ćemo se povezati s puno novih prijatelja.”
Ovo je veoma važno za sve (nastavnike, djecu i obitelji) jer nas drži zauzetim s mnogo pozitivnih aktivnosti. Obitelji igraju ključnu ulogu u pomaganju nastavnicima. Izuzetno smo sretni jer roditelji razumiju da se škola promijenila i podržavaju nas. Također, tražim od učenika da podučavaju roditelje kako radimo i zato je sada cijela obitelj uključena u postupak podučavanja/učenja.
„Za mene je eTwinning poput penjanja po planinama − planina vas uči kako da budete otporni, a eTwinning pomaže nastavnicima u tom smislu. Mnogo otpornosti i strasti ono je što nam sada treba. Ako ne vjerujete u ono što radite, nikad ne možete stići na vrh planine!”
Tijekom ove neophodne izolacije jako je važno da očuvamo zdravlje svih ljudi, borimo se da razumijemo trenutačnu situaciju. Ali kao i Luisa, ne smijemo odustati. Ova izvanredna situacija daje nam sjajne lekcije koje bismo trebali čuvati i provesti u praksi. Sve na što smo bili navikli u vezi s obitelji, školama, društvenim životom i radnim odnosima, a koji su sada promijenjeni, ponovno će se uspostaviti i obnoviti, uz poštovanje, brigu i toleranciju.
Luisa je svojim učenicima dala zadatak da posade malo sjemenki i da prate njihov rast. Ovo će pomoći učenicima da ostanu pozitivni i da stvari drže u perspektivi.
Djeca u Codognu pretvorit će strah koji danas obilježava njihove dane u energiju kako bi njihov svijet bio bolji. Što je s vašim učenicima?
