Slika: Francuska međunarodna škola u Pekingu, Jacques Ferrier Architecture (Foto: Luc Boegly)
Tradicionalne učionice s tablama, učiteljima i nastavnicima koji stoje ispred njih te s klupama poredanim u redove, pripadaju srednjovjekovnim samostanima. Budući da društvo raste na način da sve više koristi tehnologiju, i fokus prelazi na ključne kompetencije i pedagogiju usmjerenu na učenika u čijem je središtu, prostor za učenje mora ići ukorak s tim. U ovom uputstvu naučit ćete da je zelenije bolje, da učionicama ne trebaju uvijek zidovi pa i mnogo više.
Učiti o okruženjima za učenje
Okruženja za učenje se mijenjaju zato što prostori, dizajnirani prije nekoliko decenija, više ne odražavaju potrebe učenika. UNESCO-va publikacija Budućnosti učenja 3 (2015) objašnjava da u savremenim pedagoškim pristupima, kao što su obrnuto učenje, kolaborativno učenje, učenje utemeljeno na projektima ili rješavanje problema utemeljeno na scenariju, postoje neophodne promjene u izgledu učionice kako bi se omogućilo kretanje i fleksibilnost.
Slika: Buduća učionička laboratorija, Evropska školska mreža
U projektu KeyCoNet (2014) također se preporučuju nastavne ključne kompetencije kroz interaktivna okruženja za učenje u kojima učenici obavljaju praktične zadatke. Interaktivna okruženja za učenje potiču učenike na aktivnost i samostalnost. Također, neophodna je saradnja među njima, kako bi razvijali socijalne i komunikativne kompetencije.
U međuvremenu, u studiji Univerziteta u Salfordu, UK (2015) istaknuto je da se napredak u učenju do 16 % učenika osnovnih škola u jednoj godini može pripisati dobro dizajniranim učionicama. Prirodno svjetlo, temperatura, kvalitet zraka, boja i individualizovani dizajn učionice su među najvećim fizičkim faktorima koji utiču na napredak u učenju učenika.
Slika: Grupa škola Simone Veil u Colombesu, Dominique Coulon & associés (fotografija: Eugeni Pons)
U programu OECD-a Compendium of Exemplary Educational Facilities opisani su glavni slučajevi dizajna obrazovnih ustanova širom svijeta kako bi inspirisali i informisali donosioce odluka, trenere i arhitekte. Jedna od šest najboljih škola programa Compendium za 2011. bila je škola Bertha von Suttner Schule u Schwechat-u, posvećena djeci s nizom tjelesnih smetnji kao i psiholoških poremećaja i poremećaja u ponašanju.
Potaknite učenje novim pristupom
Sudar aktivnosti: Zašto bi kretanje trebalo biti prerogativ tjelesnog obrazovanja? Nadahnite se iMO-LEARN kockom ili stepenicama Gimnazije Ørestad i unesite kretanje u svakodnevni život učenika!
Više knjiga, različite knjige: Školske biblioteke su daleko su od zastarjelih, ali s trenutnim tehnološkim dostignućem trebale bi biti digitalne kao i analogne. Biblioteke bi također trebale obuhvatiti popularni materijal za čitanje kao što su serije fantazije, stripovi ili časopisi. Djeca provode manje vremena čitajući iz zadovoljstva nego što bi trebala, posebno dječaci, a ovo je veliki udarac njihovom razumijevanju čitanja prema istraživanju PISA 2012.; lagani i atraktivni tekstovi mogu poslužiti kao postolje za složenije radove.
Slika: Biblioteka osnovne škole Lishin, TALI DESIGN
Sveobuhvatna tehnologija: Elektronski uređaji ne bi trebali biti jedini prerogativ kompjuterske laboratorije. Kada je riječ o cijeni, škole mogu razmotriti kupovinu kompjutera koje korporacije ili velike institucije više ne upotrebljavaju ili pozajmljivanje tableta iz javne biblioteke. Nedostatak utičnica se također može nadomjestiti prenaponskim zaštićenim trakama napajanja. Kreativnost proizilazi iz ograničenja!
Priče o uspjehu: Publikacija o istraživanju i adaptaciji prostora za učenje u školama uključuje konkretne primjere i transformacije učionica u osam studija slučaja širom Evrope. Jedan od rukovodilaca škole je savjetovao : „Organizujte radnu grupu u školi, izradite jasnu ideju o onome što ste u mogućnosti učiniti, poduzmite projektni pristup razvoju prostora, podijelite svoje ideje s roditeljima i općinom kako biste osigurali njihovu podršku i uključenost.”
Osjetite puls škole
Ne postoji način niti model kako osavremeniti školska okruženja za učenje. Ovdje se navodi nekoliko prijedloga:
Budite kreativni u pogledu namještaja: Čak i jednostavno preuređenje postojećeg namještaja razbija tradicionalnu paradigmu redova i može unijeti interakciju u učionicu. Zamislite V oblik s redovima klupa u desnim uglovima, čime se olakšava komunikacija između učenika; oblik potkovice koji omogućava nastavniku da razgovara s učenicima izbliza; klupski raspored, konferencijski sto, krug i slično. Po mogućnosti, pokušajte nabaviti klupe koje se lako pomiču i eksperimentišite!
Samoprocjena vlastitih prostora za učenje: U okviru nekoliko projekata razvijeni su alati za reviziju ili kontrolne liste koje mogu biti korisna početna tačka. Na primjer OECD-ova Anketa za korisnike u školama: Poboljšati zajedno prostore za učenje, koja se sastoji od tri upitnika za samoprocjenu, koji su osmišljeni za učenike, nastavnike i rukovodioce škola. Rezultati ankete mogu se koristiti na nivou škole kako bi se podržalo kontinuirano poboljšanje i pametna upotreba ili obnavljanje obrazovnih objekata.
Slika: Fênix, Arquitetura Nacional (fotografija: Marcelo Donadussi)
Nabavite iz mnoštva svoja renoviranja: Učenici mogu biti vrijedni učesnici u redizajniranju svojih prostora za učenje; poslije svega, oni provode većinu svog vremena u tim prostorima. Na primjer, direktori škola mogu organizovati istraživačku šetnju, tokom koje bi oni ili arhitekta posjetili svaki prostor, razgovarali s korisnicima i saznali o njihovim potrebama. Za učenike, čak i manji doprinosi kao što je farbanje školskih zidova ili odabir razigranih uzoraka pločica – kao što su kvadrati na šahovskoj tabli ili križić-kružić – mogu napraviti veliku razliku. Pored toga, osjećaj vlasništva može ih učiniti savjesnijim u pogledu školske imovine.
