Slika: Stuart Rankin / Flickr.com (CC BY-NC 2.0)
Mari Stracenska obavlja dužnost savjetnice i trenerice u upravljanju, vodstvu i komunikaciji. Opisuje tipičan dan i kako se on odnosi na rješavanje problema dezinformacija među mladima.
Moj dan borbe protiv dezinformacija
Ujutro me u pristigloj pošti sačekala poruka:
„Oprostite, ne znam šta bih s ovim. Primila sam članak od troje ljudi koji tvrde da se ovdje provedeno testiranje na COVID potpuno razlikuje od ostalih država. Riječ je o kliničkoj studiji međunarodne firme. Ne zvuči dobro, ali…”
Za pola minute mogla sam reći da je izvor sumnjiv, no ako me je neko pitao za savjet, morala sam biti temeljita. Na internetu sam brzo pronašla linkove u kojima se objašnjava zašto web stranica nije pouzdana i opisuju se prethodne prevare s kojima smo se susreli.
Tokom pretraživanja, naišla sam na aplikaciju chatbot usmjerenu na mlade, koja se provjerava istinitost informacija:
„Ćao, trebam nešto provjeriti.” – „Dajte mi link.”- „Izvolite.”- „Pazite, ovo je web stranica zavjere. Ima li tekst autora?”- „Ne.” – „Da je riječ o visokokvalitetnom novinarstvu, imao bi ga. Je li to gramatički ispravno?” Na ovaj način smo komunicirali oko dvije minute. Aplikacija bot postavljala je pitanja, a ja sam odgovarala. Na kraju mi je čestitala i završila razgovor GIF-om, životinjom koja se smije. Da! Sigurno ću ovaj link za provjeru činjenica podijeliti s djecom.
Kasnije na poslu, razgovor s prijateljem poslije ručka imao je negativan preokret:
„Ne kupujem ništa što kažeš. Znam tačno kako je.” – „Pa, poznajem tu osobu i radim s njom. I razgovarao sam s njom o tome…” – „Ali, čuo sam od kolege!”
Pokušala sam mu objasniti da je priča koju je čuo potpuna glupost; da poznajem osobu o kojoj je govorio; da se susrećemo gotovo svakodnevno. Ono što je moj prijatelj vjerovao, nikada se nije moglo dogoditi. Imena su izmišljena i to se dugo opovrgavalo. No, moj prijatelj nije htio slušati: „Reci šta god želiš, ali znam u šta vjerujem.” I to je bilo to.
Navečer sam stotinama nastavnika održala predavanje o prevarama i dezinformacijama. Ovi školski profesionalci su sjajni. Oni predaju cijeli dan, a i dalje pronalaze vrijeme i energiju da se angažuju i nauče o stvarima koje im nisu toliko poznate.
Raspravljamo: Kako bi trebalo razgovarati s djecom koja od kuće donose svakakve priče i činjenice? Kako pomoći učenicima i roditeljima koji nisu upoznati sa svim naučnim pojedinostima? Kako potaknuti znatiželju, ali kako onda odgovoriti učenicima koji apsolutno sve ispituju?
Rasprava o problemima mnogo pomaže. Završavamo smjernicama kojih se lako sjetiti, a učenicima i prijateljima ih je lako objasniti, ako je potrebno.
Na kraju dana shvatam da se dezinformacije ne šire samo u školi, kod kuće ili na poslu. To je naša zajednička borba.
Kako se boriti protiv dezinformacija?
Uočavanje i borba protiv dezinformacija (Spot and fight disinformation) novi je paket alata Evropske komisije za srednjoškolske nastavnike kako bi svojim učenicima pomogli da razdvoje stvarno od lažnog dok pretražuju internet. Paket alata sadrži prezentaciju koju je moguće uređivati (koja obuhvata primjere iz stvarnog života i grupne vježbe) te brošuru s uputama za nastavnike.
Godišnja tema za eTwinning
Medijska pismenost i borba protiv dezinformacija godišnja je tema naše eTwinning zajednice evropskih nastavnika i škola. Mnogo je vebinara, internet kurseva i drugih događaja u 2021. Tokom jeseni će biti objavljena e-knjiga s mnoštvom nadahnjujućih primjera iz prakse.
