Luisa Lenta, nastavnica je u osnovnoj školi sa 25 godina iskustva i govori o tome kako eTwinning drži zauzetim i motivisanim svoje učenike i njihove porodice u gradu Kodonju.
Prije sredine februara 2020.godine, na karti Italije niko nije mogao označiti gdje se nalazi Kodonjo. Niko nikad nije čuo za njega i nije ni čudo: provincija Lodi nalazi se u Lombardiji, administrativnoj regiji sa najvećom gustinom stanovnika u Italiji. Kodonjo je samo jedno od mnogih malih sela koja formiraju snažno povezanu mrežu i gdje se svi stanovnici poznaju.
Ova anonimnost nije dugo trajala. U petak, 21. februara 2020. godine, neposredno prije karnevalskih praznika, svakodnevicu Kodonja je uzdrmao dolazak onoga što danas svi znamo kao Covid-19. Iznenada i vrlo nespremno, Kodonjo je postao epicentar izbijanja virusa, a to ga učinilo prepoznatim ne samo u Italiji, nego i u Evropi i šire.
eTwinning bi želio učiniti nešto dobro za Kodonjo i učiniti ga poznatim iz drugog razloga: izvanredan način na koji su nastavnici odgovorili na kritičnu situaciju – škole su odmah zatvorene, a grad potpuno blokiran, i kako su svojim postupcima i upornošću garantovali ne samo nastavak podučavanja i učenja njihovih učenika već i poboljšanje njihove dobrobiti.
Za to su vrijeme nastavnici uspjeli uzdići duh svojih učenika i njihovih porodica praktičnim i rekreativnim aktivnostima. To im je uspjelo zadržati um i ruke angažovanim i to im je pomoglo da se pozitivno i hrabro suoče sa situacijom.
Luisa Lenta, nastavnica u osnovnoj školi sa 25 godina iskustva, opisuje svoje iskustvo u nastavku.
“Ako nemate šta pozitivno da mislite ili uradite, teško je čekati jer ne znate kada će se to završiti.”
IC Kodonjo je velika sveobuhvatna škola koja promoviše vještine 21. stoljeća djece i nastavnika. Ja sam koordinatorica područja inovativne ‘nastave’ u mojoj školi (Erasmus, eTwinning i kodiranje) i ponosni smo što smo UNICEF-ova i eTwinning škola.
Svakog dana ustajem oko 8:00, doručkujem sa suprugom, a zatim počinjem raditi na pripremi internetskih predavanja i materijala, u vidu videa za moje odjeljenje. Pohadam dva do tri vebinara dnevno, odgovaram na mnoštvo imejlova, poruka i video poziva sa prijateljima i kolegama koji su zabrinuti zbog situacije ovdje i u Evropi. U mojoj školi nismo bili pripremljeni u početku. Na kraju smo uspjeli iskoristiti dostupnu tehnologiju i podučavati putem interneta. Trudimo se dati sve od sebe i iskoristiti ono što imamo kako bi uključili roditelje i djecu u proces učenja: poruke i video zapise na WhatsAppu, Google Meetsu i ipoštu. Željela bih podijeliti nekoliko praktičnih savjeta koji su mi se učinili vrlo korisnim i koji su mi u početku puno pomogli:
- Pozovite predstavnike odjeljenja kao posrednike putem WhatsAppa i pustite ih da stupe u kontakt sa ostalim roditeljima kako bi podijelili sva ažuriranja;
- Stalno dopunjavajte elektronski registar kako biste prikazali svakodnevne lekcije i aktivnosti i dijelili ih putem WhatsAppa (morali smo uzeti u obzir da nisu sve porodice imale računar i zato smo pokušali koristiti mobitele što je više moguće);
- Napravite Google disk i zamolite roditelje da se fotografišu na kraju dana kako bi podijelili aktivnosti i domaće zadatke sa ostatkom odjeljenja. Praktični primjer: Organizovala sam Maths DAY zabavu putem interneta, svako je morao pripremiti brojnu/matematičku masku/haljinu i tortu ili keks prema zadatoj temi. Tada smo se sreli na mreži i podijelili i razgovarali o onome što smo pripremili.
Nedostaju nam interakcije licem u lice, a na kraju dana osjećamo se vrlo umorno i iscrpljeno, ali vjerujemo u važnost boravka kod kuće kako bismo smanjili bilo kakvu mogućnost zaraze i dalje širenje. Od početka zatvaranja moji eTwinning prijatelji iz Italije i Evrope počeli su me pitati o situaciji, slali nam poruke, crteže od njihove djece i video zapise i odlučila sam pokrenuti projekt za povezivanje onih koji su bili THE RED ZONE: Isolated but Connected! (CRVENA ZONA: Izolovani, ali povezani!) Cilj projekta je uključiti časove italijanskih (i neitalijanskih) škola kako bi se stvorio internetski prostor u kojem djeca mogu slobodno da dijele osjećaje, aktivnosti, crteže, rukotvorine, pjesme, igre, pisma, iskustva i razmišljanja vezana uz ovaj određeni trenutak.
„Nismo sami, čak iako smo izolovani. Kroz eTwinning proputovat ćemo čitavu Evropu i moći ćemo se povezati sa puno novih prijatelja.”
Ovo je veoma važno za sve (nastavnike, djecu i porodice) jer nas drži zauzetim sa mnogo „pozitivnih aktivnosti“. Porodice igraju ključnu ulogu u pomaganju nastavnicima. Izuzetno smo sretni jer roditelji razumiju da se škola promijenila, i podržavaju nas. Također, tražim od učenika da podučavaju roditelje kako radimo i zato je sada cijela porodica uključena u proces podučavanja/učenja.
„Za mene je eTwinning poput penjanja po planinama, planina Vas uči kako da budete otporni, a eTwinning pomaže nastavnicima u tom smislu. Mnogo otpornosti i strasti je ono što nam sada treba. Ako ne vjerujete u ono što radite, nikad ne možete stići na vrh planine!”
Tokom ove „neophodne“ izolacije jako je važno da očuvamo zdravlje svih ljudi, borimo se da razumijemo trenutnu situaciju. Ali kao i Luisa, ne smijemo odustati. Ova vanredna situacija nam daje sjajne lekcije koje bismo trebali čuvati i provesti u praksi. Sve na što smo bili navikli, u vezi sa porodicom, školama, društvenim životom i radnim odnosima, a koji su sada promijenjeni, ponovo će se uspostaviti i obnoviti, uz poštovanje, brigu i toleranciju.
Luisa je svojim učenicima dala zadatak da posade malo sjemenki i da prate njihov rast. Ovo će pomoći učenicima da ostanu pozitivni i da stvari drže u perspektivi.
Djeca u Kodonju pretvorit će strah koji danas obilježava njihove dane u energiju kako bi njihov svijet bio bolji. Šta je sa Vašim učenicima?